Prije nekoliko dana župan Ivana Bosančića najavio je kako Vukovarsko-srijemska županija u suradnji s Općinom Vrbanja planira izgradnju doma za starije i nemoćne osobe. Riječ je o projektu koji bi bio četvrti takav dom u županijskom vlasništvu – potez koji na prvi pogled zaslužuje podršku.
No iza te odluke nameće se logično pitanje: zašto Vrbanja, a ne Drenovci?
Na području Cvelferije danas postoji tek jedan dom za starije i nemoćne, i to privatni, kapaciteta svega 17 korisnika. Potrebe su očite, no izbor lokacije očito nije stvar slučaja. Analiza dostupnih podataka i razgovori s upućenima otkrivaju da ključ ne leži u potrebi, nego u – sposobnosti.
Općina Vrbanja posljednjih godina sustavno i uspješno povlači sredstva iz nacionalnih i europskih fondova. Upravo ta sposobnost pripreme i provedbe projekata očito ju je profilirala u poželjnog partnera Županije. Drugim riječima, projekti ne dolaze tamo gdje su najpotrebniji, nego tamo gdje ih netko zna realizirati.

Podaci to potvrđuju. Dok je Općina Drenovci donedavno prednjačila u povlačenju sredstava, u posljednje dvije godine gubi korak. Istodobno, Općina Gunja kontinuirano zaostaje – trend koji traje još od osnutka općina 1993. godine.
Posebno je problematičan pad Drenovaca. U trenutku kada su na raspolaganju veća financijska sredstva nego ikada prije, ta općina ne uspijeva kapitalizirati prilike. Razlozi se, barem djelomično, mogu tražiti u odluci iz 2021. godine o prodaji lokalne razvojne agencije Vjeverica d.o.o. za svega 6.636,14 eura. Time je, praktički, ugašen važan alat za pripremu projekata i povlačenje sredstava.

Rezultat takvih odluka danas je vidljiv: Drenovci gube razvojni zamah, a s njime i utjecaj u regionalnim projektima.
U tom kontekstu, odluka Vukovarsko-srijemska županija da strateški projekt povjeri Vrbanji ne djeluje kao politička preferencija, nego kao racionalan izbor partnera koji isporučuje rezultate.
No to ne umanjuje činjenicu da Drenovci zaostaju – i da to zaostajanje ima konkretne posljedice za njihove stanovnike.
Ključno pitanje sada više nije zašto dom ide u Vrbanju, nego: tko je odgovoran što ne ide u Drenovce?
I još važnije – može li ista lokalna politika koja je dovela do gubitka razvojnog primata taj primat uopće vratiti? Jer bez jasnog zaokreta, Drenovci riskiraju ostati trajno na margini, dok drugi preuzimaju inicijativu.
A u utrci za razvoj, mjesto koje se izgubi – rijetko se vraća bez ozbiljnih promjena.